Jer kad ostaris
niko ne kuca na tvoja vrata
ni potok s’ ribama od srebra
ni mlado zdrijebe, vlazna oka
ni jabuka u cvatu, niko
Samo ja kad ostaris
kao oblak u tvojoj kafi
doci cu u grombi kaputu
i cucu kad ti se moje ime omakne
i krene, polako, sama od sebe
posljednja suza za mene
Ref.
Jedan za drugim
vozovi polako prolaze
kao i obicno
stavices kacune u prozore
cini mi se da, mjesec ramazana pocinje
pomalo je tuzno, kada ostaris