Od Benkovca, pa do Beograda
ljubila me, Bukovcanka Rada
U vagonu ekspresnoga voza
mene Rada, po kusetu voza
U secer sam a ja momak gdje sam
sto prije po ljubio nijesam
Nego sumu da zapalim njenu
da je kresnem, ko slamku u sijenu
Siktala je kao singerica
plamtila je cjela Bukovica