Kroz bijele magle sna
ja cujem njezin zov
i putem sjena krenem
u susret k njoj
Tad mrzim san
jer njezin zov nestaje
cim svane dan
Ni zubor prvih voda
nije slican zovu tvom
ni tihi sumor sumom
u svijetu mom
Ni krosnje sjecanja
ne, nisu njezin cvijet
ni njenih ptica zov
Ref.
Ta pjesma zelim da je moja
da sam njene harmonije rob
i svijetu cijelom pjevacu je ja
nek’ ljudsko srce bude
njen vjecni grob
Ref.
Ref.