Pocetak svaki i svoj konac ima
i kolac, klin i konopac i kuku
i nije vazno kada i gdje prima
pruzena ruka neku drugu ruku
Svejedno da li znaju ili slute
ti sto se vole – bit ce puna casa
u teske lance okovani sute
i on i ona poput robijasa
Na staklu vode i na nekome zidu
napisana su redom sva imena
u povorkama padaju i idu
i jedno drugo skidaju s ramena
I nije vazno, plaha ili vedra
i kakve su joj oci, kakva bedra
i kakve ima ruke koje pruza
taj utopljenik, taj trn i ta ruza
Na stolu karte i sjeda tko stigne
svi skriveni i sami u svom zvonu
ti samo cekas da te netko digne
u ovoj igri mi smo u talonu
Sve pocne i sve svrsi istog casa
i vrijeme lijeno zbraja svoje ure
k’o rasna grla na izlozbi pasa
svi kroz resetke u slobodu zure
A ipak, poslije kise, poslije zime
na nekom zidu stoji novo ime
i nova usta kazu iste rijeci
i nikog nema da tu ludost sprijeci