Ona je oduvijek htjela vidjet
kak izgleda Peljesac
nije marila puno
za Madrid, Trst ili Grac
u proljece ne zeli u Pariz ni London
u mislima joj Janjina, Trpanj i Ston
Evo je svrsila zima, kaze –
samo da znas, uopce me ne zanima
sto nije na ruku bas
za vikend idemo tamo, u carstvo makije
zelim Dingaca samo i domace rakije
Rekoh joj necu vozit cijeli dan
idemo smislit neki bolji plan
rekla je – jasno ti je da ces ic’
i sad, i sad idem u Orebic
ides u Orebic
sad idem u Orebic